Pravilo polovice ilustrira stanje dijabetesa u Hrvatskoj:
Procjenjuje se da više od 530 tisuća osoba boluje od ove bolesti u Hrvatskoj. Od tog broja je 58% dijagnosticirano, a od njih, prema podacima CroDiab registra, svega 53% postiže zadovoljavajuće ciljeve liječenja (HbA1c ≤ 7%). Ukratko, tek polovica od polovice osoba s dijabetesom ima zadovoljavajuću regulaciju bolesti.
Nevjerojatnih 20% zdravstvenog proračuna troši se na liječenje dijabetesa. Nažalost, 88% troškova odnosi se na liječenje komplikacija, a samo 8% na lijekove i pomagala za liječenje dijabetesa.
Postavlja se pitanje zašto su rezultati liječenja toliko nezadovoljavajući unatoč dostupnoj farmakoterapiji?
Pacijenti obično prvo dolaze kod liječnika obiteljske medicine kada imaju neki zdravstveni problem. Međutim, situacija je drugačija kod dijabetesa i debljine jer često zanemaruju svoje stanje ili odgađaju kontrole. Ne pomaže ni činjenica da dijabetes ne uzrokuje neposredne bolove ili simptome koji zahtijevaju hitno rješavanje.
Uvođenje ponavljajućih recepata i telefonskih konzultacija dodatno je zakompliciralo situaciju. Iako je takav sustav efikasan, potrebno je smanjiti rizik da neki pacijent godinama ne obavi kontrolni pregled i da se ne uoči loša kontrola kronične bolesti.
Kontrole HbA1c u osoba sa šećernom bolešću tipa 2 potrebno je raditi 1-2 puta godišnje ako su postignuti ciljevi liječenja. Ako ciljevi liječenja nisu postignuti i nakon promjene terapije, kontrole se preporučuju svaka tri mjeseca, uz reedukaciju.
Liječnici obiteljske medicine imaju na raspolaganju informatičke alate unutar svojih aplikacija za vođenje ordinacije za probir pacijenata s lošom kontrolom bolesti i onih koji neredovito dolaze na kontrole. Nakon takvog probira postoji mogućnost da ih kontaktiraju prikladnim komunikacijskim sredstvom ili da ih pozovu u ordinaciju nakon određenog broja ponovljenih recepata.
Ključan dio regulacije dijabetesa tipa 2 je promjena životnog stila, ali ako ne dođe do promjene stila potrebno je mijenjati farmakoterapiju. Stoga je važno držati ove kronične bolesnike pod redovitom kontrolom i kontinuirano ih poticati na pridržavanje terapije i promjenu životnog stila.
Zaključak
Liječnici obiteljske medicine igraju ključnu ulogu u ranom otkrivanju i kontinuiranom praćenju dijabetesa. Kako bi se postigli bolji rezultati liječenja, ne smiju zanemarivati loše regulirane dijabetičare, već ih trebaju upućivati specijalistima ili prilagođavati terapiju. Pacijenti često ne shvaćaju ozbiljnost svoje bolesti ili odgađaju kontrolne preglede. Stoga je na liječnicima obiteljske medicine da redovito inzistiraju na kontrolama HbA1c-a i edukaciji pacijenata. Samo kroz proaktivno djelovanje i angažman možemo smanjiti prevalenciju komplikacija dijabetesa i poboljšati kvalitetu života naših pacijenata.
