Nove stručne smjernice za laboratorijske pretrage u dijagnostici i praćenju šećerne bolesti

Američke udruge American Diabetes Association (ADA) i American Association of Clinical Chemistry (AACC) donijele su nove stručne smjernice za laboratorijske pretrage u dijagnostici i praćenju šećerne bolesti (ŠB).

Velika je novost što su ovaj put u smjernice uključeni i uređaji za kontinuirano mjerenje glukoze u krvi (CGM/senzori) koji su u međuvremenu ušli u svakodnevni rad kliničara.

Nove smjernice također naglašavaju važnost potvrdnog testa u dijagnostici šećerne bolesti, neovisno o tome kojom je pretragom postavljena sumnja (HbA1c, glukoza u plazmi (GUP) natašte, OGTT – test oralnog opterećenja glukozom) zbog velike intraindividualne varijabilnosti posebno kod osoba s visokim rizikom razvoja šećerne bolesti tip 2.

Dijagnostička vrijednost, tzv. cut-off, koja upućuje na šećernu bolest je:

• • koncentracija GUP-a natašte ≥ 7,0 mmol/L

• • HbA1c ≥ 6,5 %

• • GUP 2 sata nakon testa opterećenja ≥ 11.1 mmol/L

• • slučajna (‘random’) GUP ≥ 11,1 mmol/L

Ove smjernice predstavljaju korak naprijed u pravilnom dijagnosticiranju šećerne bolesti i omogućavaju bolju zdravstvenu skrb.

Odnedavno je proširena indikacija za provođenje pretrage HbA1c na razini primarne zdravstvene zaštite (PZZ) uz navođenje šifre R73 uz dosadašnje E10-14 i O24. Ova jednostavna promjena ima ogroman potencijal, olakšat će se probir za šećernu bolest kod obiteljske medicine čime ćemo dobiti točnije podatke o broju oboljelih u RH i omogućiti jednostavnije otkrivanje i prevenciju komplikacija šećerne bolesti.

Ako je HbA1c < 5,7%, GUP natašte < 5,6 mmol/l ili GUP dva sata nakon testa opterećenja < 7,8 mmol/l testiranje je potrebno ponoviti nakon tri godine.

Vrijednosti koje upućuju na predijabetes su koncentracija GUP natašte ≥ 5,6 do 6,9 mmol/l, HbA1c ≥ 5,7 do 6,4% i GUP dva sata nakon testa opterećenja ≥ 7,8 do 11,0 mmol/l. Predijabetes je važno razdoblje za prepoznavanje jer se promjenama životnih navika može spriječiti razvoj u šećernu bolest tip 2 i kasnije komplikacije.

Kontrole HbA1c u osoba sa šećernom bolešću tipa 2 na neinzulinskoj terapiji potrebno je raditi 1-2 x godišnje ako su postignuti ciljevi liječenja, a pacijentima na inzulinskoj terapiji kontrole je preporuka raditi 2-4 x godišnje. Nakon promjene terapije ili ako nisu postignuti ciljevi liječenja, kontrole je preporučeno raditi svaka 3 mjeseca, uz reedukaciju. Rutinsko praćenje glukoze u krvi glukometrom ne preporučuje se osobama koje ŠBT2 liječe dijetom ili peroralnom terapijom.

Pacijentima koji su skloni ketozi, koji su doživjeli ketoacidozu, i onima koji uzimaju SGLT-2 inhibitore uputno je mjeriti ketone u krvi ili urinu u slučaju neobjašnjive hiperglikemije ili razvoja simptoma ketoze (bol u abdomenu, mučnina) kako bi pravovremeno mogli reagirati prije razvoja ketoacidoze.

Određivanje autoantitijela kao i mjerenje razine C- peptida preporučuje se u svrhu diferencijalne dijagnostike šećerne bolesti pod uvjetom da postoji kliničko preklapanje između tipa 1 i tipa 2. U dijagnostici šećerne bolesti mjerenje razine inzulina ili proinzulina se ne preporučuje jer su dostupne analitičke metode često neprecizne, vrijednosti nisu standardizirane, a nalaz nije od kliničke važnosti u procjeni inzulinske rezistencije. Kod pretilih osoba inzulinska rezistencija je ili razvijena ili će se razviti. Nadalje, ne preporuča se niti rutinsko mjerenje protutijela na inzulin.

Ako postoji sumnja na neki od rjeđih sindroma šećerne bolesti, poput neonatalnog dijabetesa i MODY-ja, preporuča se upućivanje specijalisti radi genetskog testiranja.

Kao dio rutinskog nadzora osoba oboljelih od šećerne bolesti, preporučuje se godišnje provjeriti albuminuriju koristeći omjer albumina i kreatinina u jednokratnom jutarnjem uzorku urina (ACR). Osobama sa šećernom bolešću tipa 2 preporuča se ovu pretragu raditi već prilikom postavljanja dijagnoze kako bismo mogli blagovremeno reagirati ako primijetimo bilo kakvo oštećenje bubrega.

Nevjerojatno je koliko je HZZO prepoznao važnost ove jednostavne pretrage te ju uvrstio u redovne postupke laboratorija u okviru primarne zdravstvene zaštite. Kako bi se osiguralo da se ova važna pretraga provodi redovito, liječnici obiteljske medicine i dijabetolozi istaknuli su važnost ovog koraka, što je dovelo do sve većeg broja laboratorija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koji su započeli s provođenjem ACR-a. Ovo je zaista izvanredna vijest jer omogućuje pravovremeno otkrivanje problema te pružanje najbolje skrbi našim pacijentima.

Ponosni smo na ovaj napredak i nastavit ćemo raditi zajedno kako bismo osigurali najbolju moguću skrb za sve naše pacijente.

Nadamo se da vam ove informacije pomažu u svakodnevnom radu s osobama sa šećernom bolešću tipa 2. Ako imate više pitanja ili vas nešto dodatno zanima, molimo da nam se povratno javite. Svaka vaša pozitivna ili negativna sugestija nam puno znači u daljnjem razvoju inicijative Utorak za dijabetes i na njima vam unaprijed zahvaljujemo.

Smjernice možete pronaći na sljedećim poveznicama: